Metoda jednakosti: politika i poetika

* sažetak predavanja

Na prvi pogled čini se neobičnim govoriti o metodi jednakosti.  Jednakost se općenito smatra činjenicom ili idealom. I za one koji je smatraju dobrom, pitanje metode obično jest kako doći do tog dobra polazeći od situacije nejednakosti. No, govoriti o putu koji nas vodi prema ili ka jednakosti jest već odabir metode: metode nejednakosti. Metoda nije ponajprije odabir najboljeg puta. Ona je više način da se fiksiraju ishodišna i krajnja točka na putu. Metoda nejednakosti obećava oslobođenje tako što nas želi upoznati sa moćima kojima smo uvjetovani i sa iluzijama koje vlast koristi da nas obmane i zauvijek odredi svo naše djelovanje. Ta metoda zapravo radi na utvrđivanju našeg osjećaja neukosti i nemoći, a sve kako bi osigurala nejednakost.

Govoriti o metodi jednakosti znači preokrenuti takvu logiku. Metoda jednakosti pretpostavlja da jednakost nije cilj, već ishodišna točka i način djelovanja. Metoda jednakosti si postavlja zadatak proučavanja načinâ pomoću kojih jednakost postaje činom i obrascem u svijetu koji je uvjetovan poretkom nejednakosti: počevši od najneznatnijih preobrazbi percepcija, gesti i sklonosti, preko načina na koji se jednakost pojavljuje u pričama ili slikama pa sve do veličanstvenih očitovanja moći sviju nas. Ta metoda pretpostavlja raskid s percepcijom svijeta koji se dijeli na mase neukih i malobrojne učene. Ona istodobno podrazumijeva i da se iznova promisli što su to znanje i neznanje. Pretpostavlja ukidanje disciplinarne podjele. Metoda jednakosti želi filozofske argumente, objašnjenja društvenih znanosti, priče samoukih, političke deklaracije i književne fikcije iznova upisati u jezičku jednakost i mišljenje u kojemu svi imamo udjela. Ona ih analizira kao izraze zajedničke sposobnosti iznalaženja predmeta, argumenata i priči, ali i kao specifične oblike intervencije u beskonačnom ratu argumenata jednakosti i argumenata nejednakosti.