o jacquesu rancièru

Jacques Rancière je rođen 1940. u Alžiru. Po završetku École normale supérieure u krugu Louisa Althussera, 1969. godine Michel Foucault ga poziva na Odsjek za filozofiju tek osnovanog, eksperimentalnog Sveučilišta u Vincennesu koje će narednih godina okupiti najvažnija imena francuske filozofije druge polovice 20. stoljeća: Deleuzea, Lyotarda, Badioua i mnoge druge. Nakon što se 1980. to sveučilište seli u pariško predgrađe Saint Denis i postaje poznato pod imenom Paris-VIII, Rancière će na njemu predavati sve do svog umirovljenja sredinom devedesetih.

Najvažnije publikacije: Noć proletera [1981.], Filozof i njegov siromah [1983.], Učitelj neznalica [1987.], Neslaganje [1995.], Mržnja demokracije [2005. / hrv. prijevod 2008.], Politika književnosti [2007. / srpski prijevod 2008.], Emancipirani gledatelj [2008.]

***

Jacques Rancière je ona vrsta intelektualca kojoj je zaista teško dodjeliti neko mjesto na intelektualnoj karti sveta. Kojom god temom da se bavi, pedagogijom, filmom, književnošću, političkom teorijom ili estetikom, njegova će metoda biti pronalaženje raskoraka značenja u svakome od tih tematskih krajolika i održavanje trajne napetosti među tim značenjima. Samo je tako moguće oduprijeti se reduktivističkoj kušnji odnosno kušnji amputacije jednog dijela stvarnosti kako bismo lakše potvrdili svoju tezu. Rancière tako po definiciji ne pripada nijednoj filozofskoj školi ili struji, ali zato dijeli jedno suštinsko iskustvo svoje generacije kojemu će uvijek biti vjeran: događaj pariškog Svibnja ’68. Polazeći od iskustva i refleksije tog događaja, Ransijer će izgraditi vlastitu ideju politike koja se temelji na jednakosti, kao i svojevrsnu teoriju emancipacije. Upravo će se pomoću te teorije intelektualne emancipacije odreći svih onih draži u kojima filozofi, ali i naučnici obično najviše uživaju: a to je pozicija onoga koji zna, pozicija više inteligencije. V boju zoper vsakršno hierarhijo znanja, se njegova misel zoperstavlja sleherni disciplinarni delitvi, s katero je obsedena današnja znanost, in po tej poti proizvede svobodni teritorij, znotraj katerega se slehernik naslavlja na slehernika kot na zgolj govoreče bitje. Prav sem, na območje, kjer bi večina filozofov, deprivirana svoje substance superiornega bitja, ostala brez kompasa, Rancierjeva poetika znanjapoziva vse k egalitarni in emancipatorni delitvi vsega skupnega, mislečega.